Lektire za niže razrede

Lektira za 4. razred: Regoč, Ivana Brlić-Mažuranić

IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ:
REGOČ



Bilješke o piscu:
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela
do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu,
posvećujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama
govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski
i engleski jezik. Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nezadovoljni",
"Škola i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića",
"Priče iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poučna djela.
"Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su
na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski,
slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici
povezivali su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se
radi o originalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i
mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu
21.9.1938. godine.

Mjesto radnje:
Legen grad, selo

Vrijeme radnje:
Davno

Tema:
Prijateljstvo između diva Regoča i vile Kosjenke, te njihov put u nepoznati
kraj.

Osnovna misao:
Ne treba se svađati i veseliti tuđem zlu.

Likovi:
Regoč, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed

Kratki sadržaj:
Jedne ljetne noći dok su čuvari konja spavali sa oblaka su se spustile vile, kako bi se po vilinskom običaju malo poigrale sa konjima. Kosjenka je bila
mala vila koja je te noći prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg konja koji ju je ponio u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i dolina. Kosjenka se čudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva sela, a malo dalje jedna velika rijeka. No konj nije htio stati nego je i dalje jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena, gdje je Kosjenka uz pomoć svog vilinskog vela nekako uspjela sići, a konj je ojurio dalje u ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad očekujući neko čudo, ali na sve strane su bile samo ruševine. Iznenada, ispod jednog zida ugleda čovjeka kako spava na toj hladnoći. Bio je to Regoč koji je već tisuće godina živio u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada. Kada su se upoznali Kosjenka ga je nagovorila da pođe s njom u nepoznato i upozna ljepote svijeta, što je sigurno zanimljivije od brojenja kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem se udobno smjestila i koji je Regoču zakačila za uho. Kosjenka odluči da krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što ima pod zemljom. Dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova. Odluče da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori Regoča da ju spusti. I dok se Regoč odmarao Kosjenka pomaknu štapić i uništi zemlju i razdjeli je od Regoča. Kosjenka se pomiri sa sudbinom misleći da će umrijeti, jer će Regoč zaboraviti da su zajedno krenuli na put. No, prevarila se. Regoč ju je spasio i krenuli su dalje nedirajući ništa.
Kada su na zemlji pronašli lišće znali su da su došli do šume pored zlatnih
polja. Izašli su na površinu, i to među djecu dvaju sela što su se zajedno
igrala. Kosjenka je na livadi plesala zajedno sa djecom, dijelila bisere kao
da joj više neće trebati i odlučila je da će tu zauvijek ostati. Regoč je razgovarao s Liljom, najmudrijim dječakom koji mu je rekao da je zabrinut jer su se dva sela posvađala. Čuo je da će starješine njegova sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja će potopiti susjedno selo. Liljo je znao da će i njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko su odrasli mislili da je. I dok su tako razgovarali začu se buka u ravnici. Regoč podiže Lilju i ugledaše rijeku Zlovodu kako poplavljuje zlatna polja. Svi se uplašeni skupiše oko Regoča i zamole ga da svojom snagom zaustavi vodu. Regoč stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije ponovno napraviti nasip, ali je do tada voda već sve poplavila. Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoč probije rupu u zemlji kako bi voda otišla i kako bi polja ponovno bila plodna. No više nije bilo odraslih da ih nauče kako se to radi. Svi su bili tužni a najviše Regoč, koji im je želio pomoći ali nije znao kako, a i zaželio se svog pustog Legena gdje je u miru brojao kamenje stotinama godina. Iznenada Kosjenka poviče i svi
pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive. Djed i baka su naučili djecu orati i sijati. Po savjetu djeda i bake sagradili su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe i nesreće. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila Kosjenka, a Regoč se vratio u
svoj Legen da i dalje broji kamenje.

Lektira za 4. razred: Šuma Striborova, Ivana Brlić-Mažuranić

IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ:
ŠUMA STRIBOROVA



Bilješke o piscu:
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela
do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu,
posvećujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama
govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski
i engleski jezik. Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nezadovoljni",
"Škola i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića",
"Priče iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poučna djela.
"Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su
na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski,
slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici
povezivali su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se
radi o originalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i
mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu
21.9.1938. godine.

Mjesto radnje:
Šuma Striborova, selo

Vrijeme radnje:
Davno

Tema:
Ljubav majke prema sinu

Osnovna misao:
Dobro pobjeđuje zlo

Likovi:
Majka, sin, snaha, Malik Tintilinić, Domaći, Stribor i djevojka

Kratki sadržaj:
Neki je momak ušao u šumu Striborovu, a da nije znao da je ona
začarana i da se u njoj događaju razna čuda. Šuma je morala ostati
začarana sve dok u nju ne dođe netko kome je draža njegova nesreća
od sve sreće ovoga svijeta. Kada je momak nasjekao drva i sjeo na panj
da se malo odmori, iz panja izađe zmija i počme se motati oko momka.
Ali to nije bila prava zmija, već djevojka koje je bila ukleta radi grijeha i
zlobe, a mogao ju je osloboditi samo onaj tko bi se njome oženio.
Momak je pomislio da je zmija toliko lijepa da bi je mogao ponijeti kući.
Pomislivši kako je momak glup zmija se odmah pretvori u djevojku,
te ga zamoli da je povede kući i oženi se njome. Zbog zlobnih misli
djevojci - zmiji u ustima je i dalje zmijski otrov.  Momak je bio dobar,
plašljiv i stidljiv, i bilo mu je neugodno da ne ispuni želju zmiji, koja se
radi njega pretvorila u djevojku. Bila mu je i ljepa, a on onako neuk nije
mogao znati što joj je u ustima. Momak je poveo djevojku kući u kojoj je
živio sa svojom starom majkom. Majka je bila stara i mudra, te je odmah
vidjela kakva joj je snaha i što ima u ustima. Pokušala je objasniti sinu da
je pogriješio i da je u kuću doveo zmiju, ali se on naljutio i još pomislio da
mu je majka vještica. Tako su njih troje nastavili živjeti zajedno, ali ne i
složno. Snaha je bila zlobna, proždrljiva i goropadna. Htjela se riješiti
majke, a sin je šutio samo da joj ugodi. Jednog dana kad je majka bila
toliko nesretna da je poželjela umrijeti, pred kućom na hladnoći ugleda
siromašnu djevojku koja prodaje treščice. Majka nije imala novca,
ali uzme nekoliko grančica, a djevojci je iz zahvalnosti zakrpala poderan
rukav na staroj haljini. Uvečer su sin i snaha otišli u posjet kumovima,
a majka je ostala sama. Morala je ugrijati vodu dok se oni vrate,
te potpali vatru onim treščicama što ih je kupila od siromašne djevojke.
Kada se vatra rasplamsala začulo se pucketanje, a iz svake treščice pojavi
se veseli plamićak. Bili su to Domaći. Majka je pomislila da joj to Bog
šalje utjehu, veselila se zajedno sa njima, ali svoju tugu nije zaboravila.
Ispriča Domaćima svoju nesreću i zamoli ih za pomoć. Jedan od domaćih,
Malik Tintilinić, predloži da pod kokoš podmetnu svračja jaja, a snaha će
se polakomiti i kao svaka šumska guja isplaziti jezik. Tada će sin vidjeti
što je učinio. Kako su se dogovorili tako su i učinili. Kada je došlo vrijeme
izlegli su se svračići, a snaha zapovijedi majci da donese gnijezdo i pozove
selo da se pohvali. Kad je ugledala svračiće isplazila je svoj tanki zmijski
jezik i tako je cijelo selo saznalo da je ona zmija, a ne žena. No sina ni
ovo nije opametilo. Toliko se naljutio na majku da ju je otjerao iz kuće,
iako je vani bio snijeg. Majka je žalosno išla preko snježnih polja,
a kada više nije mogla dalje zapalila je vatru od one treščice i ponovno su
se pojavili Domaći. Majka im je ispričala što se dogodilo i oni je povedu do
svog starješine Stribora. Sve mu ispričaju, a on majci ponudi sa se vrati u
svoje rodno selo, u svoju mladost koja će vječno trajati, i tako zaboraviti
na sve svoje brige pa i sina. Kad je majka to čula zahvali Striboru na
dobroti i odluči ostati u svojoj nesreći, radije nego da zaboravi sina,
makar i za sve blago ovog svijeta. Nakon tih riječi nestadoše sve čarolije u
šumi Striborovoj. Nestadoše Stribor i Domaći, snaha se pretvori u zmiju,
a majka i sin su ostali sami usred šume i sretno su se vratili kući.
Sin je majku zamolio da joj oprosti, iako mu ona zbog ljubavi nikada nije
ni zamjerila, a poslije se oženio sa djevojkom koja je prodavala treščice,
tako da su kasnije sve troje sretno živjeli.

Lektira za 4. razred: Eko Eko, Hrvoje Hitrec

HRVOJE HITREC:
EKO EKO



Bilješke o piscu:
Hrvoje Hitrec rođen je 1943.godine u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše priče, romane, humoreske, filmske i televizijske scenarije. Poznati su mu romani: Smogovci, Pustinjakov pupak, Manijek i Ur. Napisao je i knjige za djecu: Eko-Eko i Kratki ljudi.

Vrsta djela:
Dječji znanstvenofantastični roman

Mjesto radnje:
Mjesto radnje je Jaruga, naselje između grada i planine. Radnja se događa i u svemiru na planetu Zmaz gdje je vladala velika nečistoća

Citat: "I mramorni pod prekriven smećem visokim pola metra, a
          prijestolje okruženo tonama sagnjelih kosti, požutjelih masnih
          papira i kilogramima crvljivog voća i povrća."

Radnja se događa i na planetu Bon gdje vlada veliki red i čistoća.

Vrijeme radnje:
Radnja počinje u ljeto, a završava u jesen iduće godine.

Tema:
Tema djela je želja djevojčice Vesne i njenih prijatelja da pomognu izvanzemaljcu Eku i njegovim Boncima da ih oslobode vladavine Zmaza.

Ideja:
Trebamo svakako čuvati svoj planet Zemlju od uništenja prirode, ljudi i životinja. Mi bismo isto trebali Bonce i žderije kako bismo očistili naš planet kojeg su ljudi svojim nemarom i nebrigom za budućnost jako uništili.

Bilješke tijekom čitanja:
- Vesna i blizanci Toki i Voki odlaze kod Anine pećine
- Vesna radoznalo ulazi u raketu, povuče polugu i odleti u zrak
- Vesna s vjevericom Perjanicom odlazi brati gljive gdje susreće
   čovječuljka, možda metar visoka, obučena u svjetlucavo odijelo stisnuto
   oko struka širokim srebrnim opasačem za koji su bili zadjenuti neki
   čudni predmeti, kao viljuške s kuglicama na vršcima šiljaka, koža lica i
   prstiju bijaše plavičasta, nosnice poširoke, a oči srebrne...
- Vesna upoznaje dobroćudnog svemirca Eka-Eka koji dolazi s planeta
   Bon-Bon
- Eko-Eko izgovara svaku riječ dva puta jer mu je pokvaren pretvarač
   riječi
- Vesna upućuje policajce prema raketi Tokija i Vokija kako bi zamela
   trag prave rakete
- Eko-Eko odvodi Vesnu u raketu i upoznaje je s robotom žderi-žderijem
- Zmazi i njihov vladar Smeć uhvatili su sve Bonce, žderije i sestru
   Eku-Eku
- Toki i Voki donose kristal i tako spase Eka-Eka i svemirski brod
- Vesna donosi zlato nakon čega se popravio pretvarač riječi
- Eko, Vesna, Voki, Toki i Krcko odlaze letjelicom u svemir
- Vesna, blizanci i Krcko odlaze na planet Gmaz spasiti Eku i sve Bonce
- Krcko uhvati Mola, predstavnika Vaza, i zajedno sa ostalim Vazima
   kreću u borbu protiv stanovnika Zmaza
- Dvooka Doli - (zapravo Vesna) sa cvijetom na glavi, zajedno sa Vazima
   opkoljava planetu Gmaz
- Nakon sedmodnevne borbe, uništeni su svi Zmazi, a njihov vođa Smeć
    je uhvaćen
- Oslobođeni su svi Bonci i Eka
- Susret Eka i Eke i odlazak sviju na planet Bon
- Velika radost nakon povratka Eka, Eke, Bonaca i zemaljske djece na
   Bon
- Operacija na glavi Krcka
- Odlazak Vesne, blizanaca, Krcka i pet žderija na Zemlju
- Sretan povratak i velika radost roditelja nakon povratka njihove djece

Kratki sadržaj:
Djevojčica Vesna, blizanci Toki i Voki, Vesnin brat Mljacko i mentalno zaostali Krcko živjeli su u Jaruzi, u predgrađu, između grada i planine. Zajedno su se igrali, svađali, šalili i pravili nepodopštine. Jednom je Vesna išla brati gljive kod Anine pećine gdje je srela čovječuljka neobičnog izgleda. Vesna ga se jako preplašila, no kasnije je shvatila da je to miroljubiv i preplašen izvanzemaljac. Zvao se Eko-Eko. Budući da mu je bio pokvaren pretvarač riječi, ponavljao je svaku riječ dva puta. Došao je svojim brodom s planete Bon, s dva robota žderija. Bonci su bili svemirski smetlari koji su zajedno sa žderijima čistili svemir. Ostale Bonce, kao i sestru Eku, oteli su neprijatelji Zmazi i njihov vođa Smeć. Vesna je odlučila pomoći Eku, pa je zajedno s blizancima, Ekom i Krckom odletjela u svemir. Zajedno sa starosjediocima Vazima, odlučili su poraziti sve Zmaze i osloboditi Bonce i Eku. Nakon sedmodnevne borbe, uspjeli su uništiti Zmaze pomoću sapuna, šampona, deterdženta, kolonjske vode i cvijeća. Svi su Zmazi bili uništeni, a njihov vođa Smeć je uhvaćen.
Presretni Vazi ostali su na svom planetu Gmaz, a Vesna, Eko, Eka, blizanci, Krcko i oslobođeni Bonci vratili su se na planet Bon. Nakon velikog slavlja i tužnog rastanka, Vesna, blizanci, pet žderija i Krcko, kojem je Eka vratila razum vratili su se sretno na Zemlju. Iako su se bojali što će im reći roditelji, nije bilo batina, već su dočekani s poljupcima i zagrljajem sretnih roditelja.

Analiza likova:
Vesna
Bistra, znatiželjna, brzopleta, ničeg se ne boji, voli pomagati prijateljima,
ali i zbijati šale s njima. Pomaže Eku da porazi Zmaze, kako bi nakon
uništenja prljavštine i smeća opet na Zemlji i svemiru vladala čistoća i red.

Eko
Miroljubiv i dobroćudan izvanzemaljac, voli čistoću jer su Bonci, kao i on,
smetlari svemira, zauzvrat Vesni što mu je pomogla poraziti Zmaze daje
pet žderija kako bi stalno čistili Zemlju od smeća.

Toki i Voki
Blizanci, skloni zadirkivanju, igri i šali. Ipak, kad je potrebno vole
pomoći pa su tako pomogli Eku da oslobodi svoje Bonce i sestru Eku.

Smeć
Vladar Zmaza, boji se sapuna, deterdženta i kolonjske vode.
Nikada se nije okupao pa mu je i ogledalo reklo "Ti si najgadniji tip u
cijelom svemiru. Toliko si beskrajno oduran da ti je zlo i kad sam sebe
vidiš u meni, ogledalcu."

Krcko
Mentalno zaostali mladić, voli prijateljicu Vesnu i za nju bi sve učinio.
Zbog svoje visine i težine puno je pomagao Boncima, a oni su mu
zauzvrat vratili razum.
Analiza stila:
Stil u kojem je pisan ovaj roman je humorističan, duhovit i blizak djeci. To
se vidi na početku svakog poglavlja kada pisac prilikom svakog strašnog poglavlja navodi "Ova je priča čudna i strašna. Ako vas je strah, nemojte je ni čitati. Kad sam je ja prvi put čuo, kosa mi se digla na glavi kao pšenica u srpnju, a srce mi je lupalo kao afrički tam-tam."

Dojam o djelu:
Roman mi se sviđa jer su na smiješan način opisane neobične zgode djevojčice Vesne i njenih prijatelja. Na slikovit način je opisan život
ljudi i njihove okolice na Zemlji, Zmazu i Bonu. Čitajući roman često
sam se smijala kako su opisani likovi u romanu i njihov način izražavanja.

Lektira za 4. razred OŠ: ERICH KÄSTNER: EMIL I DETEKTIVI

Bilješke o piscu:
Erich Kästner je rođen 1899. god. u Dresdenu. Njegova djela su:
Artur s dugačkom rukom, Trojica u snijegu, Emil i tri blizanca, Konferencija životinja, Blizanke, a najpoznatije djelo mu je Emil i detektivi. Bio je doktor filozofije i neko vrijeme bavio se novinarstvom.

Mjesto radnje:
Grad Berlin

Vrijeme događaja:
Ljeto

Osnovna misao:
Krađom i lažima ništa se ne može postići, a djeca bi ponekad mogla biti
bolji detektivi od odraslih.

Kratki sadržaj:
Gospođa Tišbojn poslala je svog sina k baki u Berlin. Majka mu je dala
140 maraka da ih preda baki. U vlaku je Emil zaspao i čovjek u krutom
šeširu Grundijas uzeo mu je novac. Kada je vlak stao Emil je izašao iz
vlaka i tada primijetio da nema novca. Susreo je Gustava i ispričao mu što mu se dogodilo. Gustav je pozvao dječake. Grundijas je uzeo taxi spremajući se pobjeći. Dječaci su jurili za njim. On je otišao u hotel, a
dječaci su se sakrili. Gustav je ušao za njim kako bi ga mogao špijunirati.
Malo kasnije Grundijas je otišao u banku a tamo su ga dočekali dječaci sa
službenicima banke i stražarom. Tu su ga i ulovili. Majka i Emil su se
zajedno vratili kući sretni i zadovoljni.

Analiza glavnih likova:
Emil - Pošten, poslušan, zabrinut, dobrodušan, osijetljiv.
          Sviđa mi se zato što je hrabar.
Profesor - Dobar prijatelj, pametan.
                 Sviđa mi se što ima jako dobre osobine.
Gustav - Pametan, ne odaje tajne.
              Sviđa mi se zato što je dosjetljiv.

Sporedni likovi:
Emilovi prijatelji, Poni Hiten, majka, baka, tetka Marta.

Lektira za 4. razred: Družba Pere Kvržice, Mato Lovrak

MATO LOVRAK:
DRUŽBA PERE KVRŽICE



Bilješke o piscu:
Mato Lovrak rođen je 8. ožujka 1899. g. u Velikom Građevcu kod Bjelovara. Književničkim radom se bavio 50 godina. Najviše književničkih radova napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Dramatizirani su, a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. U svojim djelima Mato Lovrak prikazuje djecu u igri, u školi, u obitelji, u različitim akcijama i pustolovinama. Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Mato Lovrak umro je 1974. g. u Zagrebu.

Mjesto radnje:
Selo

Vrijeme radnje:
Lipanj

Tema:
Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim
seljanima.

Osnovna misao:
Zajedničkim radom i trudom sve se može ostvariti.

Likovi:
Pero, Šilo, Medo, Milo dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, učitelj.

Kratki sadržaj:
Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je temperaturu. Sjećao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio zajedničko imanje cijelog sela. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Vratio se kući i veselo krenuo u školu. Pridružili su mu se prijatelji: Medo, Šilo, Budala, Divljak i Milo dijete. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na trešnju gazde
Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da će mlin biti njihov, a o detaljima će se kasnije dogovoriti. U školu su zakasnili, ali im je učitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvržica. Sutradan su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zapušten i pun granja.
Pored mlina je bilo mutno jezero. Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina. Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. Htjeli su ga očistiti da bi imali pitku vodu. Prvi je u bunar išao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvijesti. Srećom uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar. Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao ići u mlin. Do Perinog ozdravljenja za vođu je izabran Divljak. Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla. Napravili su mostić, očistili grane koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se Pero vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao.
S njim je otišao i Budala. Dječaci su se bojali da oni ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili su mu, ali je Divljak ipak sve ispričao djevojčicama, Mariji i Danici. One su došle u mlin i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga, djevojčice su znale čistiti, crtati i uređivati vrt. Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Čuli su da se u selu odrasli opet pokušavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to nije uspjelo. Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnji dan škole. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Znali su da je to učinio Divljak. Družba nije odustala, svu su štetu popravili i očistili su mlin. Kasno su se vratili kući i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije završetka škole dječaci su sve ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin. Dogovorili su se da se završna školska svečanost održi u mlinu. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu, a među njima je bio i načelnik općine. Bili su tu i tamburaši.
Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti učiteljev postupak. Ipak su krenuli. U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.

Lektira za 3. razred: Vlak u snijegu, Mato Lovrak

MATO LOVRAK:
VLAK U SNIJEGU



Mjesto radnje:
Vlak, grad Zagreb

Vrijeme radnje:
Zima, 8. veljača.

Ideja:
Kad se više ljudi složi tad se snaga sto puta množi.

Kratki sadržaj:
Ljuban, Pero i Draga išli su u školu u Velikom Selu. Oni su bili iz
Jabukovca. Jednog dana učitelj je predložio da u školi osnuju zadrugu.
Za domaćina je izabran Ljuban. Na dogovoru su dobili pismo od liječnika
iz grada da dođu pogledati higiensku izložbu. To izložba je 8. veljače.
Učitelj je otkazao putovanje zbog slabog srca i tako je zadruga prvi put
bila sama s svojim domaćinom Ljubanom. Snijeg je tako gusto padao da
je vlak zapeo u snijegu. Djeca su morala rukama bacati snijeg.
Tako su djeca radila u smjenama, a za sve brinuo domaćin Ljuban,
kao i za za bolesnu Dragu. Kada su stigli u Veliko Selo kondukter je
pohvalio svu djecu.

Analiza glavnih likova:
Ljuban - Pravedan, odgovoran, savjestan, vrijedan.
Draga - Dobra
Pero - Ljubomoran

Sporedni likovi:
Ružica, Marica, kondukter, zadrugari, Ivan, Stanko, Rade, Milica, Jozo,
Jela

Ključić oko vrata, Nikola Pulić

NIKOLA PULIĆ:
KLJUČIĆ OKO VRATA



Bilješke o piscu:
Nikola Pulić, rođen je u Bičinama kraj Skrabina 1926. god. U rodnom kraju
provodi djetinjstvo i dio mladosti. Rodni kraj napustio je za vrijeme rata.
Pisac je objavio sljedeće knjige: Krkom uzvodno, Putopis, Procesija,
Posljednja igra, Dolina zečeva...

Mjesto radnje:
Škola, vrt, luna-park...

Vrijeme radnje:
Ljeto

Osnovna misao:
Ovo nas djelo uči da pazimo na svoje stvari i da ne govorimo nepoznatim
ljudimo da smo sami u kući. Djeca su najsigurnija s odraslima.

Kratki sadržaj:
Bila jedna curica po imenu Maja. Ona je lupala po vratima i mama ju je
vikala. Ona je htjela postati ključonošom kao i drugi. Baka joj je kupila
ključ. Jednoga dana Maja i Suzana išli su u dućan i sreli Stanka koji se
smrzavao. Odvele su ga kući. Kada su se vraćale vidjele su Stanka i
Miru kako se tuku. Pomirili su se. Maja je jednog jutra čekala baku. Izašla
je van i vidjala nakog čovjeka u crnom. Ona je preslikala ključ na sapun i
lopov je otišao. Mama je rekla Maji da taj čovjek može pokvariti ključ i
otvoriti vrata. Zvali su policiju i policija je uhvatila tog čovjeka. Kad se sve
to završilo Stanko i Mira viđali su prikolicu. Miro je otključao prikolicu
svojim ključem i ušli su unutra. Zaglavili su se. Osjetili su drondanje i kad
je to prestalo počeli su lupati po vratima. Prikolicu je otvorio neki radnik i
dao im 10 kn da se vrate autobusom u svoje naselje. Prošlo je nekoliko
dana i Maja se otišla prošetati. Srela je Suzanu, Miru i Stanka. Miro ih je
sve pozvao u jagode, a Stanko je pozvao Maju i Suzanu na svoj rođendan
i svu drugu djecu. Bio je sretan što se tata vratio.

Analiza likova:
Maja - Dobra, plašljiva, ljutita, ne želi nikome nanijeti zlo.
Suzana - Hrabra, znatiželjna, poštena, dobra je prijateljica.
Stanko - Mudar, dosjetljiv, bojažljiv, pošten.
Miroslav - Ljutit, boji se policije. Sebičan je i izaziva prijatelje.

Lektira za 4. razred: JOHANNA SPYRI: HEIDI




Bilješke o piscu:
Johanna Spyri rođena je u švicarskom selu nedaleko od ciriškog jezera.
Odrasla je u kući u kojoj je živjelo puno djece. Počela je pisati za vrijeme
francusko-ruskog rata 1871. god. Najviše uspijeha doživjele su njezine
knjige za djecu, osobito Heidi. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane
jezike. Umrla je 1901. godine.

Mjesto radnje: U planinama, gradu, Sesmenova kuća

Vrijeme radnje: Ljeto, jesen, zima, proljeće

Osnovna misao: Pomozi drugima pa će drugi tebi pomoći.

Kratki sadržaj:
Sunce je grijalo i žena je vodila Heidi sa sobom do strike sa planine. Kad
su došli žena joj je rekla da je to njezin djed i ona mu je potrčala u susret.
Njih dvoje su bili veoma sretni i stalno su bili zajedno. Tamo je srela Heidi
i Petrovu baku. Ona je bila slijepa starica i Heidi se brinula o njoj. Nakon
tri godine žena se vratila i odvela Heidi u bogatu kuću. Ondje je srela
djevojčicu Klaru koja joj postaje prijateljica. Klara je bila bolesna i nije
mogla hodati. Klarina baka je Heidi naučila čitati. Heidi je po noći ustajala
te nije mogla spavati zbog čežnje za djedom. Stari liječnik je rekao da se
mora vratiti djedu. Sutradan je Heidi došla kod djeda. Donjela mu je
pismo u kojem je bilo mnogo novca. Stari liječnik je javio da će doći u
planine. Klara je htjela doći u planine k Heidi. Nakon nekoliko dana Klara
je stigla kod prijateljice. Klara je je u planinama ozdravila, prohodala.
Baka i Klarin otac bili su presretni. Klarin otac je obećao djedu da će se
brinuti za Heidi sve dok ne umre.

Analiza likova:
Heidi
Djevojčica koja nema roditelja, radoznala, vesela, poslušna, razigrana.

Djed
Vrijedan, spretan, prižan, pažljiv, strpljiv.

Petar
Ljubomoran, ali u duši dobar.

Klara
Nepokretna, tiha i povučena.

Grga Čvarak, Ratko Zvrko

RATKO ZVRKO:
GRGA ČVARAK



Mjesto radnje:
Zelengaj

Ideja:
U svakom čovjeku su dobre i loše osobine. Ne treba biti zločest i
uništavati sve oko sebe, pogotovo prirodu i životinje.

Analiza glavnog lika:
Grga Čvarak
Mršav i tanak dječak koji ima dobre i loše osobine.

Dobre osobine:
Bolesnoj majci nosi aspirine i limunadu.
Jako se žalosti kad je mala Mila ogrebla koljeno i pala u jarak.

Loše osobine:
Grga Čvarak iz praćke gađa mačke, skida lastina gnijezda, lako plane,
vuče kokoši za rep, radi sve naopačke i uvijek je spreman za svađu i
tučnjavu.